Moderator: Senka Mutabdžija Bećirović UNDP, Thomas Mitschke GIZ

Sistem praćenja potencijala biomase u BiH: Ishodi i razmišljanje o budućem korištenju, Andre Brosowski, DBFZ

Biomasa kao polazni materijal za industrijske procese i kao obnovljivi izvor energije igra značajnu ulogu u ekonomiji Bosne i Hercegovine (BiH). Oko 43% zemlje pokriveno je šumama, dok je ista količina zemljišta rezervisana za poljoprivredne svrhe. Drvno-prerađivačka industrija, kao što je proizvodnja namještaja i građevinskog drveta, kao i rastuće tržište za proizvodnju visokokvalitetnih drvnih goriva (peleti, briketi i piljevina) doprinosili su otprilike 3% BDP-u zemlje i 11 % izvozu zemlje u 2010. godini s tendencijom rasta.

Osim toga, korištenje ogrjevnog drva za grijanje je uobičajeni i tradicionalni oblik grijanja u domaćinstvima u BiH, posebno u ruralnim područjima. U protekloj deceniji, upotreba biomase kao efikasnog ogrjevnog drva za sisteme centralnog grijanja i veće zgrade postaje sve važnija. To je učinjeno pod pretpostavkom povećanja udjela obnovljive energije u finalnoj potrošnji energije u BiH i prelaska s fosilnih goriva i dijelom uvoznih, na održiva i lokalno proizvedena goriva. S druge strane, doprinos poljoprivrednog sektora BDP-u godišnje se smanjuje s trenutnim udjelom od 5,6% (2017.). Poljoprivredni ostaci poput slame ili životinjskog otpada i dalje ostaju neiskorišteni dok bi mogli značajno doprinijeti zadovoljavanju potražnje za biomasom u energetske svrhe.

Međutim, generalno postoji nedostatak pouzdanih podataka o potencijalima biomase u zemlji, koji zadržavaju strateško odlučivanje na nivou politike i ometaju privatne investicije u inovativne bioenergetske tehnologije. U cilju kvantifikacije postojećih potencijala biomase i omogućavanja dostupnosti ovih informacija donosiocima odluka, GIZ i UNDP su zajednički podržali razvoj monitoringa potencijala biomase pod okriljem Koordinacionog tijela za bioenergiju u BiH. Sistem praćenja je sažet u online atlasu, dostupnom na http://atlasbm.bhas.gov.ba/.

Nalazi će poslužiti za donošenje odluka utemeljenih na dokazima u vezi s provedbom mjera politike u sektoru energetike, šumarstva i poljoprivrede, a mogu se nadalje uzeti u obzir za odluke o ulaganjima u privatnom sektoru općenito.